Otvaranje izložbe Ivane Martić održaće se u Galeriji Zavoda za proučavanje kulturnog razvitka u četvrtak, 22. decembra u 19 časova. Izložba će biti otvorena do 22. januara 2017. godine.
Slikarski Ambijenti Ivane Martić prvi put su pred očima ljubitelja slika. Nastali su u tišini njenog stvaralačkog zanosa, iznedreni ne kao cilj, već kao posledica dubokog estetskog poimanja sveta koji oblikuje ambijent i osmišlja lepši i humaniji prostor naše svakodnevice. Težnja za boljim i igra formama koje podsećaju na predmete oko nas rodila je ove lepe slike u kojima „stanuje” uređeni zakon harmonije.
Oblici pretvoreni u emocije rađaju slike Ivane Martić. To nije eksplozija boja, već kontrolisana emocija, ona što budi uzvišeni osećaj lepog koji čoveka čini boljim, srećnijim i smislenijim.
Kolorističko vrednovanje dela ove slikarke može se podvesti pod dekorativno, vedro, sofisticirano i dopadljivo, ali nije za „opštu upotrebu” kao ni ulepšanu ili surovu realnost. Sve je u ovim tvorevinama profinjeno, odmereno i estetski pročišćeno, bilo da je reč o slici ili pravim malim stilizovanim kompozicijama koje su složene u nakit. U stvari, slike i nakit jedna su priča, zajedno egzistiraju u istim principima boja, forme i asocijativnih oblika, ali i odvojeno postoje. Njihova je namena (i slikarkina namera) da nas odvedu u neki bolji, uređeniji, savršeniji svet gde su jasno definisani zakoni reda i lepog.
Ovde trougao, kvadrat i krug nisu samo geometrijske apstrakcije već podsećanja da su to osnove svega što je oko nas. U ovim delima to su zadati motivi oko kojih se plete apstraktna priča, koja traži od posmatrača da je dovrši, da spoji ponuđeno sa vlastitim iskustvom i zatvori krug.
Svoje estetsko opredeljenje i kriterijume Ivana Martić brusi deceniju i po kao glavni i odgovorni urednik magazina „Moj stan”. Otuda potiču osnovni motivi i zakonitosti njenog likovnog istraživanja i njena opredeljenost da oblici iz ambijenta „pobegnu” na platno.
Slike Ivane Martić ne trpe okvire, već teže ka daljini i beskonačnosti, da pređu svoje zadate dimenzije i rasprostru se koliko je posmatraču moguće da ih sagleda. Nekome ostanu u oku, nekome preplave dušu, a nekom se uvuku u misli. To jeste suština poimanja lepote ovih dela.
Emina Ćirić, istoričar umetnosti