Kulturna politika i zavodi za zaštitu spomenika kulture

Polazeći od znanja da se u savremenim kulturnim politikama, u čijim se okvirima kreće i odgovorno upravljanje kulturnim nasleđem, odluke donose na osnovu činjenica do kojih se dolazi empirijskim istraživanjima, u 2013. godini pokrenuli smo projekat Kulturna politika i zavodi za zaštitu spomenika kulture. Dodatni razlog za pokretanje projekta leži u činjenici da za razliku od npr. muzeja čija delatnost takođe uključuje brigu o kulturnom nasleđu, zavodi za zaštitu spomenika kulture do sada nisu bili predmet kontinuiranog interesovanja istraživača kulturne politike, iako je rad ovih ustanova od vitalnog značaja za brojne objekte nepokretnog kulturnog nasleđa.

Projekat „Kulturna politika i zavodi za zaštitu spomenika kulture“

koautori: dr Maša Vukanović i mr Ana Stojanović

Polazeći od znanja da se u savremenim kulturnim politikama, u čijim se okvirima kreće i odgovorno upravljanje kulturnim nasleđem, odluke donose na osnovu činjenica do kojih se dolazi empirijskim istraživanjima, u 2013. godini pokrenuli smo projekat Kulturna politika i zavodi za zaštitu spomenika kulture. Dodatni razlog za pokretanje projekta leži u činjenici da za razliku od npr. muzeja čija delatnost takođe uključuje brigu o kulturnom nasleđu, zavodi za zaštitu spomenika kulture do sada nisu bili predmet kontinuiranog interesovanja istraživača kulturne politike, iako je rad ovih ustanova od vitalnog značaja za brojne objekte nepokretnog kulturnog nasleđa.

Predmet istraživanja bio je prikupljanje, sistematzizovanje i analiziranje podataka koji se odnose na preduslove za obavljanje osnovne delatnosti (prostor, oprema, finansije, ljudski resursi), pitanja vezana za osnovnu delatnost – vođenje dokumentacije, rad sa korisnicima (vlasnicima objekata nepokretnog kulturnog nasleđa), odnose sa (širom) javnošću uključujući i donosioce odluka, te pitanja istraživanja i saradnje. Podaci su prikupljeni korišćenjem tehnika strukturisanog upitnika i razgovora sa fokus grupom, kao i kroz neformalne razgovore sa predstavnicima zavoda. U obradi podataka korišćene su metode kvantitativne i kvalitativne analize. Kvantitativna analiza je podrazumevala interpretaciju statističkih podataka dobijenih putem upitnika, kao i utvrđivanje frekventnosti u rangiranju prioriteta u radu ustanova. Kvalitativna analiza je podrazumevala analizu sadržaja postojećih Internet prezentacija zavoda, kao i analizu dokumenata – zakona i podzakonskih akata relevantnih za oblast kulturnog nasleđa, zaključaka Konferencije „Kulturna politika u oblasti kulturnog nasleđa i transformacija institucija kulture“ održane maja 2009, kao i izveštaja o situaciji u oblasti kulturnog nasleđa koji je 2012. godine usvojio Nacionalni savet za kulturu.

Podaci su sagledani u kontekstu poslovne politike. Budući da se poslovna politika treba kreirati tako da odogovara ciljevima kulturne politike (na lokalnom, regionalnom i nacionalnom nivou), posebna pažnja je posvećena odnosu kulturne politike prema zavodima za zaštitu spomenika kulture.
Ciljevi istraživanja bili su da se kroz poređenje sadašnjeg stanja s onim ispitanim 2009. godine utvrdi napredak i preporuče pravci budućeg delovanja ovih ustanova kulture. Sagledani u kontekstu kulturne politike, rezultati istraživanja omogućavaju da se razume u kojoj meri savremena kulturna politika u Srbiji korespondira s tendencijama u međunarodnoj zajednici.
Rezultat istraživanja je studija „Kulturna politika i zavodi za zaštitu spomenika kulture“.

Preuzmite publikaciju

Календар

Nema rezultata.

е-Култура

Часопис Култура

UNESCO фонд за културну разноликост

ГЕО СРБИЈА

Последње објаве