Kafe Kultura: Petar M. Stanišić, Beogradske priče

Ciklus „Pisci Starog grada“

Četvrtak, 24. Jun 2010

Govorili su:
Vita Teofilović, književnik i satiričar
Maihailo Vujanić, publicista
Petar Stanišić, autor

Delove iz knjige kazivao:
Siniša Kukić

Urednik i domaćin:
Dušan Č. Jovanović

Pomoćnica urednika i domaćica:
Dušica Milovanović

O PETRU M. STANIŠIĆU
Novinar i publicista Petar M. Stanišić rođen je 1935. godine u selu Mala Gradusa na Baniji. On je Crnogorac sa Banije na privremenom radu na Dorćolu. Posle 50 godina provedenih u našem glavnom gradu, osmelio se da kaže da je Beograđanin. Bavio se svim i svačim. Vrhunski sportista, propali glumac, ostvareni novinar, direktor i glodur „Kekeca“, jugoslovenskog lista za mlade, slovenačkog imena, a „jugo-orijentacije“. Prvi urednik ovog lista bio je Branko Ćopić, a poslednji Petar Stanišić. Bio je reprezentativac Jugoslavije u odbojci (prve, koja je propala). Branio je odbojkaške boje Partizana i bio kapiten sedamnaest godina. Pored matičnog kluba, trenirao je i VGSK iz Velikog Gradišta, beogradskog Poštara (i on se nije ugasio) i čitavu deceniju beogradskog Obilića i tri godine volonterski Beogradske elektrane. U jednoj sezoni trenirao je žensku momčad Mačve iz Šapca, o čemu njegova žena nije imala pojma, sve dok joj to nije priznao preko malih ekrana te-ve prijemnika i to posle više od dvadeset godina, kada je važila opšta amnestija za sve disidente. Organizovao je trideset trofeja „Mladosti“, dvadeset tri Festivala rada omladine Jugoslavije, deset Šampionata znanja i isto toliko ciklusa Omladinske političke škole „Borbe“. Skoro svi današnji borci za demokratiju i antidemokratiju prošli su kroz njegovu školu. Probao je da piše aforizme i video je da i to zna, pa nije odustajao. Pune četiri godine na stranicama „Borbe“ i „Naše Borbe“ pojavljivala se njegova kolumna -„Beogradske priče“. Njegov opus je „veliki“ za 64 godine i objavio je 64 beogradske priče. „Uglazbio“ ih je u knjigu „Beogradske priče – sabrana (ne) dela“. Prvo izdanje izašlo je 2000. godine, a drugo deset godina kasnije. Naravno, oprobao se i u glumačkom umeću, kao član Beogradskog omladinskog pozorišta „Ivo Lola Ribar“ u vreme Zorana „Klena“ Radmilovića, Boleta Stošića, Staše Pešić, Seke Sabljić i drugih, ali na Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju ga nisu primili. Umesto da, kao mnogi drugi, tugu gasi u alkoholu, utehu je tražio u sportu i novinarstvu. Balerina nikada nije bilo. Naparbičio je čak 192 raznih aktivnosti ne računajući 49 godina srećnog braka sa jednom Gordanom sa kojom je izrodio decu Predraga i Veru i dobio je unuke Lidiju i Dunju. Vanbračne dece nema, nije mu dozvolila Gordana. Živi i piše na Starom gradu, tačnije na Dorćolu u prelepoj Dubrovačkoj ulici.

Календар

Nema rezultata.

е-Култура

Часопис Култура

UNESCO фонд за културну разноликост

ГЕО СРБИЈА

Последње објаве