Pregled položaja srpske ćirilice u kulturi i javnoj komunikaciji

Tokom proteklih godina počela je da se razvija debata o statusu srpske ćirilice: o značaju i prisustvu u medijima, u školama, u knjižarama, u kancelarijama, u navikama građanstva. Problem je opstajao na margini javne svesti, uz poneki članak u kulturnim rubrikama vodećih medija, na manje poznatim internet prezentacijama i delatnostima navladinih organizacija i pojedinaca. Srbija je zemlja u kojoj se isti jezik piše srpskom redakcijom ćiriličkog i štokavskom redakcijom latiničkog pisma. Bilo bi očekivano da ćirilica, s obzirom na nacionalni sastav stanovništva, kulturno nasleđe, član 10. Ustava kojim je definisana kao službeno pismo i Zakon o službenoj upotrebi jezika i pisma („Službeni glasnik“ br 45/91, 53/93, 67/93, 48/94, 101/2005) dominira nad latiničnim pismom. Stvarnost ukazuje da to nije slučaj.

Koordinator: Siniša Stefanović
Saradnici: Maja Marinković, Dušica Milovanović, mr Slobodan Mrđa, Predrag Pivljanin

Tokom proteklih godina počela je da se razvija debata o statusu srpske ćirilice: o značaju i prisustvu u medijima, u školama, u knjižarama, u kancelarijama, u navikama građanstva. Problem je opstajao na margini javne svesti, uz poneki članak u kulturnim rubrikama vodećih medija, na manje poznatim internet prezentacijama i delatnostima navladinih organizacija i pojedinaca. Srbija je zemlja u kojoj se isti jezik piše srpskom redakcijom ćiriličkog i štokavskom redakcijom latiničkog pisma. Bilo bi očekivano da ćirilica, s obzirom na nacionalni sastav stanovništva, kulturno nasleđe, član 10. Ustava kojim je definisana kao službeno pismo i Zakon o službenoj upotrebi jezika i pisma („Službeni glasnik“ br 45/91, 53/93, 67/93, 48/94, 101/2005) dominira nad latiničnim pismom. Stvarnost ukazuje da to nije slučaj.

Danas je veoma teško na kiosku pronaći novine štampane ćirilicom, u prodavnicama ni ambalaža domaće robe ni deklaracije na stranoj ne prenose informacije na ćirilici, filmovi i inostrani televizijski programi prevode se u najvećem broju slučajeva latiničnim pismom, reklamne poruke su latinične, sve televizije sa nacionalnom frekvencijom, izuzev RTS, imaju latinični logo i latinicu kao pismo zaštitnog znaka i elemenata programa, na ulici i u tržnom centru je u vidnom polju nema. Ćirilica je nestala iz svakodnevne percepcije stanovnika Srbije. Tako je, primera radi, jednom od autora projekta mlađa žena koja prodaje novine u jednoj od centralnih beogradskih ulica bez ustezanja rekla da se ćirilicom uopšte ne koristi: nema je u televizijskim programima koje prati, interenet prezentacijama koje je interesuju, novinama koje čita, mobilnom telefonu kojeg koristi.

Problem opadajuće uloge srpske ćirilice u javnoj upotrebi i privatnoj komunikaciji od temeljnog je značaja za kulturu Srbije. U odsustvu jasno definisane nacionalne kulturne politike, nije nerelna mogućnost da postojanje srpske ćirilice, par excellance primera svetske kulturne raznolikosti, bude najozbiljnije ugroženo. Ukoliko, skeptika radi, po strani ostavimo proklamovane vrednosti Evropske Unije, ostaje činjenica da problem postepenog nestanka srpske ćirilice, koja jezik deli sa latinicom u bitno izmenjenim okolnostima, jeste jedinstven i naučno višestruko interesantan fenomen.

U vremenu u kojem dnevno izumiru jezici, s njima kulture i narodi istorijom neprivilegovani pismom kao osnovnim instrumentom kulturne samostojnosti i samoočuvanja, lakomislen odnos prema srpskoj ćirilici trebalo bi da bude prekinut i zamenjen brižljivo uspostavljenim sistemom mera za očuvanje i unapređenje njenog položaja i značaja. Projekat „Pregled položaja srpske ćirilice u kulturi i javnoj komunikaciji“ zamišljen je kao prilog tom procesu.

Pogledajte Prelazni izveštaj (2014) i izvornu građu

Календар

Nema rezultata.

е-Култура

Часопис Култура

UNESCO фонд за културну разноликост

ГЕО СРБИЈА

Последње објаве